Dakle, sva poboljšanja neću da pominjem, jer se to nekako i podrazumeva, stoga ću da kukam na ono što me i dalje iritira (što mi u ovom trenutku prolazi kroz glavu, verovatno ima još).
No, pre toga da prokomentarišem tzv. ‘stekove’; konačno su se dozvali pameti, pa se sada stek može prikazati kao takav (dakle, gomila ikona iz dotičnog direktorijuma, tako da sve zajedno ni na šta ne lič); ali se može konačno odabrati i da se vidi kao normalan direktorijum. Takođe, uveli su i ‘list view’, što praktično znač stari hijerarhijski meni, kroz koji se može kretati. E sad, ovo bi mi pre mesec i pol dana mnogo značlo, jer je bio deo mojih svakodnevnih aktivnosti, ali kako sam u okviru MacHeist-a besplatno dobio LaunchBar, sve više i više ga uvodim u svoje radne navike, tako da od novih, poboljšanih stekova meni nema vajde, bar ne u obimu kao ranije (kada se još nije tako zvalo).
Naravno, najveće ogorčenje i dalje ide na Finder kontekstni meni, tj. što su svi ne-Epl meniji i dalje dostupni samo u okviru podmenija ‘More’ (pa čak i neki sistemski); a ne u korenu pao u pre-10.5. Odakle samo ideja ljudima u Eplu da ja koristim najviše one opcije koje su oni stavili u koren?! Pa, upravo je stvar 3rd party pluginova da strpam u koren sve što želim i da mi bude na dohvat ruke, a ne da idem kroz gomilu meni nivoa. Znam da je dosta ljudi popunilo ‘usuability issue’ u vezi ovoga (i ja među njima); ali izgleda da ne vredi. Da su bar ostavili u opcijama da korisnik može da odabere šta je u korenu, a šta ne? Shvatam ja da su morali malo da se zaštite od gomile loše napisanih pluginova koji obaraju Finder, ali ovo je brate glupost totalna, a loš plugin će opet oboriti Finder jednom kada se uđe u ‘More’ meni… Ufff, baš sam se opet iznervirao.
Dock je ostao stari, sva sreća da postoji ona skrivena ‘no-glass’ opcija u podešavanjima…
Spaces… sve je to lepo, ali ima jedna iritirajuća stvar, koja se sasvim drugačje ponašala u starim virtual desktop programima za pre-Leopard (iskreno, nikada ih nešto nisam koristio, a i većina je prestala sa razvojem, sada kada je Spaces tu). Meni je logično da spejsove organizujem po onome što radim, a ne po programima. Recimo da u jednom (prvom) želim da radim neko Cocoa/Obj-C programiranje i u tu svrhu otvorim, npr. Xcode i Safari sa nekim stranicama vezanim za dotičnu materiju. Recimo da u drugom hoću da nešto dodam na svoj sajt, pa je u tu svrhu u drugom spejsu otvoren CSSEdit i Transmit. I sada, hoću da rezultat svog talenta vidim u Safariju; naivno očekujem da odaberem Safari i otvorim novi prozor u drugom spejsu, prozori u prvom spejsu ostaju kakvi su bili. Vraga!!! Čim se pozicioniram na Safari, on me automatski prebaci na prvi spejs! Jedino rešenje je da odem u prvi spejs, otvorim novi Safari prozor i onda samo taj prozor prebacim u drugi spejs, što je malo zamorno. Doduše, Safari ima u dock meniju naredbu ‘New Window’, koja otvara novi prozor u trenutnom spejsu (ima to i Finder); ali toga nema za sve programe.
Ah da, primetna je manja prozirnost menibara i menija, a tu je i čuveno isključvanje prozirnosti glavnog menija 😊
Nešto što nije pomenuto u listi za 10.5.2, pa verovatno nije promenjeno; korišćenje diska priključenog preko USB-a na AirPort Base stanicu za Time Machine rezervu. Mnogi su se navukli i kupili AirPort zbog te opcije, koja je gromoglasno reklamirana tokom beta faze Leoparda, da bi sve bilo otkazano u krajnjem proizvodu. A onda se pojavljuje Time Capsule 😊 Znam da postoji načn da se omogući da Time Machine vidi i USB disk priključen na AirPort, ali su neki ljudi imali sa time problema, a šta će mi takva rezervna kopija ako treba da gledam u pasulj da li će sve biti u redu. Da li bi neko ko ima priključen USB disk na AirPort mogao da potvrdi radi li Time Machine (out of the box) sa time? Ja nemam disk, pa da znam da li da kupujem kapsulu (j****a ih vremenska kapsula); ili da pazarim samo disk.
Toliko za sada, u ovih dva sata sve ostalo fino šljaka.
Post edited by: milke, at: 2008/02/12 01:17